Brandenburška vrata – simbol Berlina

Vrlo je tipično za Berlin: kada su vrata službeno otvorena 6. kolovoza 1791., kraljevska zgrada još nije bila dovršena. Quadriga nije bila spremna – postavljena je tek dvije godine kasnije. Prema Berlincima, to Brandenburška vrata čini još simboličnijom. Ali da im je suđeno da postanu jedna od glavnih gradskih atrakcija znalo se od samog početka – Kaiser Friedrich Wilhelm II planirao ih je da budu jednako luksuzni i zavidni.

Nakon Tridesetogodišnjeg rata oko Berlina je izgrađen carinski zid s osamnaest ulaznih vrata. Oni su služili za organiziranje poreznih prihoda na robu uvezenu u prusku prijestolnicu. Glavni ulaz trebao je biti osmišljen na poseban način – trebalo je postaviti kapiju koja nije imala samo graničnu funkciju, već je služila i kao ukras. Izgradnja vrata, čija je cesta vodila u grad Brandenburg an der Havel, započela je 1781. Vremena su bila mirna, a nova vrata se izvorno nisu zvala Brandenburška vrata, već Friedenstor, a kvadrigu koja ih je krunila zamijenjena je kontrolirana starogrčka božica mira Irene.

Friedrich Wilhelm II naručio je pruski arhitekt Carl Gotthard Langhans s radom. Projekt je trebao biti “savjesno” napravljen kako bi u slučaju premještanja carinske postaje vrata ostala stajati i bila ugodna oku. Tako se to dogodilo: od osamnaest vrata, samo su Brandenburška vrata ostala sačuvana i tako postala simbol glavnog grada i cijele Njemačke. Nadahnut atenskom Akropolom i njezinim Propilejama, arhitekt je po prvi put upotrijebio starogrčki stil u njemačkoj arhitekturi, postavljajući temelje za ono što je kasnije postalo poznato kao berlinski klasicizam. Često se pretpostavlja da je Berlin dobio nadimak “Atena na Spree” zbog izgradnje Vrata mira, ali to nije tako. Zapravo, grad je do 18. stoljeća postao kulturno središte Europe.

Poznati berlinski kipar tog vremena, Johann Gottfried Schadow, stvorio je poznatu kvadrigu koja kruni vrata, iako treba pošteno napomenuti da je na njoj radila cijela grupa majstora. Nakon što je posao završen, kružile su glasine da je model božice isklesan u prirodnoj veličini i da je “model” bila grofica Wilhelmina von Lichtenau, također poznata kao “pruska pompadour” i ljubavnica Friedricha Wilhelma II.

U prilog ovoj teoriji ide i pikantna činjenica da je kip izvorno bio gol, a Wilhelmina je voljela pozirati “gola”. Pučanima se ta “odjeća”, odnosno nedostatak iste, smatrala neprikladnom, pa je božica morala biti odjevena u bakrenu haljinu. Samo je leđa figure ostala djelomično otkrivena. No, sam Johann Gottfried Schadow tvrdio je da mu je model bila sasvim druga mlada žena, kći kovača s Hausvogteiplatza.

Kvadriga Brandenburških vrata uvijek je privlačila pozornost. Zapravo, za njom je žudio nitko drugi nego Napoleon Bonaparte, koji je nakon pobjede nad Berlinom 1806. Quadrigu dao rastaviti na 13 kutija i odnijeti u Pariz. Taj mu je postupak među Berlinčanima priskrbio nadimak “konjokradica”. Ironično, tijekom Drugog svjetskog rata glava jednoga konja otkinula se točno prema Napoleonovu planu rastavljanja.

Dana 9. lipnja 1814., nakon pobjede Pruske nad Napoleonom, skulpturalna cjelina je vraćena na svoje mjesto – s nedolično izloženim dijelovima božice koji su prikladno pokriveni za transport iz Pariza u Berlin. Od tada su vrata postala simbol pobjede nad Francuskom, a božica mira pretvorila se u rimsku božicu pobjede Viktoriju, koja je dopunjena novim elementom – pruskim željeznim križem. U stanovništvu je Quadriga dobila nadimak “Retourkutsche”, što na njemačkom znači nešto poput “odgovor” ili “promjena”.

Povratak Quadrige u Berlin povjeren je Simonu Kremzeru, vojniku Blücherove šleske vojske koji je imao iskustva u prijevozu glomaznih tereta. U znak zahvalnosti dobio je pravo da živi u Berlinu i postao je prijevoznički poduzetnik, otvorivši prvu gradsku autobusnu liniju s konjskom vučom.

Godine 1871., nakon pobjede u Francusko-pruskom ratu i proglašenja Njemačkog carstva i prisege Wilhelma I. kao njemačkog cara, kroz Brandenburška vrata prošla je velika pobjednička parada. Ujedinjenje države masovno je proslavljeno na trgu nasuprot Vrata. Gotovo 120 godina kasnije, na Silvestrovo 1990., dogodila se još jedna proslava, ovoga puta u povodu ponovnog ujedinjenja Njemačke – izuzetne prekretnice u povijesti!

Godine 1945. vrata su bila teško oštećena mecima i gelerima, a projektil je pogodio točno u kvadrigu. Ponovno je izgrađen tek 1958. godine, do tada je na vratima bila krunisana sovjetska zastava, koja je kasnije zamijenjena zastavom DDR-a. Tijekom Hladnog rata vrata su bila na teritoriju DDR-a, a nakon 13. kolovoza 1961. prolaz kroz njih blokirao je Berlinski zid.

Brandenburška vrata se redovito mogu pronaći u gradskim vijestima. Primjerice, 2013. godine pijani vozač odlučio je učiniti upravo ono za što su kapije izvorno izgrađene – proći kroz njih. Rezultat: oštećeni stup, treći s desna, i smrskani BMW. Nesretni vozač izvukao se bez straha.

Stoljeće ranije, pak, dogodila se teža prometna nesreća. Sve do revolucije središnja je prometnica bila rezervirana isključivo za članove kraljevske obitelji i strane veleposlanike. No 1918. pobunjeni vojnici su ih iskoristili i provalili kroz vrata takvom brzinom da su pokopali nesretnog Lorenza Adlona, ​​osnivača poznatog istoimenog hotela u blizini. Poduzetnik je preživio nesreću, ali je tri godine kasnije preminuo na istom mjestu nakon druge nesreće.

Brandenburška vrata jedan su od najčešćih motiva za suvenire i to s razlogom. Od klasičnih printeva na šalicama i majicama do čokoladnih minijatura koje se poslužuju u restoranu hotela Adlon, čini se da gotovo svi u Berlinu kapitaliziraju na turističkom interesu za Brandenburška vrata. Zanimljivo, posao oko simbola Berlina seže 200 godina unatrag. U to vrijeme na tržište dolaze porculanska uskrsna jaja s pozlaćenim slikama slavne znamenitosti.

Kao ključni simbol grada i važan spomenik, Brandenburška vrata igraju ključnu ulogu u berlinskoj turističkoj industriji. Ova povijesna vrata rekreirana su u različitim oblicima i medijima, od fotografija i razglednica do suvenira i poklona. Zanimanje za vrata je toliko veliko da rijetko koja suvenirnica u Berlinu može bez replike ili prikaza vrata.

Vrata su također popularna u gastronomiji. Primjerice, čokoladna minijatura znamenitosti poslužuje se u restoranu renomiranog hotela Adlon – slasna uspomena na posjet glavnom gradu Njemačke.

Ovaj “tor posao” nije nov. Porculanska uskršnja jaja s pozlaćenim prikazom vrata prodavala su se još prije 200 godina, što je samo potvrđivalo trajnu popularnost ovog motiva. Ova izuzetna dugovječnost dokaz je dubokog kulturnog utjecaja i povijesnog značaja Brandenburških vrata. Oni nisu samo obilježje grada, već i simbol njegove bogate povijesti i položaja važnog središta Europe.